Diplomatska misija - Indonezija / Diplomatic Mission - Indonesia
utorak mart 19, 2024
CULTURE
Dejan Savić - Maestro Narodnog pozorišta...
Dejan Savić - Maestro of The National Theater... Read More...

Piramida odnosa Srbije i Indonezije

Ambasador Semuel SamsonSrbija je prva stanica u diplomatskoj karijeri Njegove Ekselencije ambasadora Republike Indonezije u Srbiji, Semuela Samsona. Sebe smatra promoterom i Indonezije i Srbije, vredno radi na jačanju ekonomske, kulturne i političke saradnje dve države. Uživa u kajmaku, medovači i jagnjetini, kao i u zimovanju na planinama sa prijateljima koje je stekao za dve godine boravka u Srbiji.

Kako je izgledao Vaš put u diplomatiju?

Najmlađi sam od šestoro dece i najstariji brat mi je bio uzor, a njega je interesovala politika. Razlika između nas je 15 godina i kad god je on, kao mladić, vodio debate sa prijateljima o važnim državnicima i političkim temama, bio sam opčinjen iako nisam sasvim razumeo o čemu govore. Još dok sam išao u osnovnu školu pratio sam vesti i čitao političke magazine. Zanimalo me je sve što ima veze sa međunarodnim odnosima. Sa druge strane, tada su me fascinirale i prirodne nauke. Kada je, ranih osamdesetih, informaciona tehnologija doživela svoj procvat, odlučio sam da će to bio moja profesija. Paralelno sa fakultetom, angažovao sam se u Pokretu mladih. Brzo sam napredovao od lokalnog do nacionalnog nivoa. To je bio prvi korak u političkim vodama. Završio sam studije, postao inženjer, ali je politika preovladala. Želeli smo demokratske promene i smenu Suhartovog režima. Oformili smo partiju koja počiva na vrednostima očuvanja integriteta i teritorijalnog suvereniteta. Jer, Indonezija je zemlja od dvesta miliona ljudi i sedamnaest hiljada ostrva, tako da je najveći problem bio očuvati jedinstvo na tako velikoj teritoriji. Postojala je mogućnost dezintegracije države. Tadašnji general u vojsci Republike Indonezije, Susilo Bambang Judojono, bio je dobar kandidat za budućeg predsednika. Nas dvojica smo radili kao tim od 2004-2008. godine. Kada je Judojono došao na čelo države, povukao sam se i posvetio privatnom biznisu. Jednog dana, predsednik me je pozvao da mu pomognem u spoljnoj politici i preselim se u Beograd. Kada sam to rekao supruzi, ona je odmah pristala. Krajem 2010. godine, stigli smo u Srbiju i uverili se da je sve baš onako kako smo pretpostavljali – prelepa zemlja i divni ljudi.

Kako izgleda Vaš svakodnevni život u Srbiji?

Zaista uživamo ovde, posebno moja supruga. Kada smo razgovarali o povratku u Džakartu posle diplomatske misije u Srbiji, pitala me je kako bi bilo da ona sa ćerkom ostane u Srbiji još neko vreme, a da se ja vratim u Indoneziju. To je bila njena iskrena reakcija, jer je osoba koja govori ono što misli i oseća, ne kalkuliše. Inače, smatram da su žene objektivnije kada donose zaključke. Lepo mišljenje o Srbima ima većina ambasadora, jer ste narod koji brzo prihvata strance, želite da pomognete i druželjubivi ste. To je jedna od sličnosti sa Indonežanima – nama je, zbog različitih etničkih grupa u zemlji, usađeno da budemo tolerantni i ljubazni. Osim ljudi, hrana je nešto što nam se baš dopada u Srbiji. Volim kajmak u toploj lepinji i to obavezno nudim gostima kada dođu iz Indonezije. Mi u Indoneziji imamo mladi sir, ali nemamo kajmak. Još jedan od specijaliteta srpske kuhinje koji bih izdvojio je jagnjetina, slatko meso koje se topi. Ne smem da izostavim medovaču. To nije samo alkoholno piće, već je i dobro za zdravlje. Supruga i ja uživamo uveče uz rakiju sa medom. Čak sam razmišljao da naučim kako se pravi rakija i prenesem tu veštinu u Indoneziju. Zbog klime, kod nas je voće sveže samo 2-3 dana. Tako da, umesto da dopustimo da voće truli, možemo da pravimo rakiju od njega.

(Nastavak teksta u štampanom izdanju)

 

Piramid of the Serbia and Indonesia relations

Serbia was the first station in the diplomatic career of His Excellency the Ambassador of the Republic of Indonesia in Serbia, Semuel Samson. He considers himself a promoter and Indonesia and Serbia and works hard on strengthening the economic, cultural and political collaboration between the two countries. He enjoys kajmak, honey rakia and lamb meet and loves to spend the winter holidays in the mountains together with the friends that he has made during his 2 years stay in Serbia.

What does your path to diplomacy look like?

I am the youngest of six children and my oldest brother served me as model. He is interested in politics. The difference of age between us is 15 years and whenever he, as a young man, had a debate with his friends about important statesmen or political issues, I was fascinated, although I did not quite understand what they were talking about. When I was in the elementary school I watched the news and read political magazines. I was interested in everything that had to do with international relations. On the other hand, I was fascinated by natural sciences at that time. When informatics experienced its boom in the early 80', I decided that this would be my profession. Along with the university, I was engaged in the Youth Movement and I quickly progressed from local to national levels. This was my first step of my political career. I finished my studies, became an engineer, but politics prevailed. We wanted a democratic change and the replacement of the Suharto regime. We formed a political party based on the value of maintaining the integrity and territorial sovereignty. Given that Indonesia has a population of 200 million people living on 17 thousand islands, the most difficult problem was to preserve the unity of such a vast territory. There was a real risk that the state would disintegrate. The former General of the Army of the Republic of Indonesia, Susilo Bambang Judojono, was a good candidate for President. The two of us worked as a team since 2004 until 2008. When Judojono took over the reins of the State, I retreated and dedicated to private businesses. One day, the president asked me to help him in foreign policy and move to Belgrade. When I told my wife, she immediately agreed. By the end of 2010 we arrived in Serbia and realized that everything was exactly as we had expected - a beautiful country with wonderful people.

What is your daily life in Serbia like?

We really enjoy here, especially my wife. When we talked about returning to Jakarta after the end of my diplomatic mission in Serbia, she asked whether she could stay in Serbia with our daughter for some time after my return to Indonesia. That was her honest reaction, because she is a person that says what she thinks and feels, without making any calculations. Otherwise, I think that women are more objective when drawing conclusions. Most ambassadors have a good opinion about Serbs, because you are friendly people that accept foreigners quickly and want to help. This is one of the similarities you have with Indonesians - we have learned to be tolerant and kind, because we have many different ethnic groups. Besides people, food is something that we really like. I love kajmak in a warm lepinja and we offer that to our guests when they come from Indonesia. We have unripened cheese in our country, but we have no kajmak. One of the specialties of Serbian cuisine that I should mention is lamb meet, the sweet meat that melts in the mouth. I cannot forget to mention honey rakia either. It is not just an alcoholic beverage, it is also healthy. My wife and I enjoy the evening, drinking a honey rakia. I even thought about learning how to prepare this beverage and transferring it to Indonesia. Because of weather conditions, fruits there are fresh for just 2-3 days. Therefore, instead of using rotten fruits, we could prepare rakia from honey.

(Continue reading more in printed edition)

Kontakt info

Adresa / Address:
The Globe Magazine
Lomina 44
11000 Beograd
Srbija

Telefon / Phone:
+381.11.362.25.87

Mobilni / Mobile:
+381.60.757.52.09

Internet:
www.globe-magazine.com

E-Mail:
office@globe-magazine.com

issue 13