Viminacijum - Balkanski Pompeji

Nekada je Viminacijum bio velik, moćan i dinamičan rimski vojni logor-grad. Okruživali su ga impresivni bedemi sa kulama, kućama izgrađenim u rimskom stilu, krasile su ga široke ulice, naravno, prosecane pod pravim uglom... Bilo je tu trgova, pozorišta, ali i veliki mauzolej, u kome su podzemne grobnice sa nekim od najlepših fresaka na svetu... Šteta bi bilo da prođete blizu Kostolca i Srebrnog jezera, a da ne posetite ovo izvanredno arheološko nalazište, koje je danas preraslo u pravi turistički raj!

Viminacijum

Viminacijum je od I do IV veka nove ere bio glavni grad rimske provincije Gornje Mezije – vojni logor sa stacioniranom rimskom VII legijom Klaudija – korišćen kao prelaz između Zapada i Istoka. Danas je to jedna od najuzbudljivijih arheoloških i turističkih znamenitosti Srbije. Grad je više puta biran za mesto okupljanja vojske i polaznu tačku u mnogobrojnim ratovima, a u jednom periodu dobija status kolonije rimskih građana sa pravom kovanja sopstvenog novca, na kome su bili izrađeni likovi žena rimskih careva.

Zahvaljujući položaju na Dunavu, Viminacijum je imao razvijenu industriju keramike i prerade metala te brojne umetničke radionice. Do sada je pronađeno preko 50.000 predmeta, među kojima ima unikatnih otkrića od svetskog značaja: hirurški instrumenti za operaciju oka, pero od ptčije kosti – kalamus, vodeni sat – klepsidra i freske iz IV veka otkrivene u zidanoj grobnici na lokalitetu Pećine nedaleko od Mlave. Unutar grada i oko njega otkriveni su amfiteatar, monumentalne zgrade, raskošne terme i tragovi razvijene infrastrukture, pre svega ulica i kanalizacije. Grad je više puta pustošen u najezdama Gota i Avara, a uništili su ga Huni 441. godine. Danas je to izuzetno vredno arheološko nalazište, a priča o nekadašnjem sjaju i propasti rimskog grada skrenula je pažnju ne samo naše već i svetske javnosti.

Po pronađenim ostacima, arheolozi tvrde da su u IV i početkom V veka u Viminacijumu postojale velike palate od kamena, koje su imale neku vrstu centralnog grejanja, s protočnom toplom vodom. Značajnije palate Viminacijuma bile su ukrašene reljefima, mozaicima i statuama, koje i danas pobuđuju osećaj za prefinjenu lepotu kod brojnih posetilaca. Mauzolej Viminacijuma je kvadratne osnove, dimenzija 20 x 20 metara, zidan od kamenih blokova, ukrašen stubovima. U središnjem delu mauzoleja je centralna građevina od zelenog škriljca zalivenog malterom, gde se nalazi grobnica. Pokojnik je spaljivan na licu mesta, na za to prethodno postavljenoj posebnoj drvenoj konstrukciji. Ličnost koja je sahranjena na ovom mestu izaziva posebno interesovanje, jer se sasvim sigurno može zaključiti da je tu sahranjena, odnosno spaljena osoba koja je u rimskoj hijerarhiji zauzimala izuzetno visoko mesto. Mauzolej Viminacijuma je opljačkan najverovatnije odmah posle 312. godine, posle donošenja Milanskog edikta, i njegovi kvaderi i stubovi korišćeni su za gradnju grobnica iz IV veka. U neposrednoj blizini mesta spaljivanja u okviru mauzoleja, pronađeno je dvadesetak izuzetnih zlatnih predmeta, među kojima i pozlaćena fibula, odnosno ukrasna kopča.

Na ovom putovanju u doba starog Rima, posebno mesto zauzima otkriće fresko-oslikanih kasnoantičkih grobnica, jer je otkriveno više od 13.500 grobova. Stručnjaci ih smatraju najboljim freskama kasne antike sa cele teritorije Rimskog carstva. Jedno od najbolje sačuvanih umetničkih dela fresko-slikarstva svakako je čuvena „Grobnica sa kupidonima”, koja nikoga ne može da ostavi ravnodušnim... Ove fantastične freske nam pružaju važne podatke o počecima hrišćanstva na ovim prostorima, pored grobnica koje su otkrivene, a posebno je važno otkriće grobnice sa „Nebeskim jahačem” i Hristovim monogramom, koje pokazuju kako se paganstvo približavalo hrišćanstvu, da bi na kraju i potpuno potpalo pod njegovu vlast. U Viminacijumu je, očigledno, pre 1.700 godina živeo genijalan slikar. Jedna od najzanimljivijih slika svakako je predstava mlade žene koju nazivaju Mona Lizom antike, a po veličini je ista kao ona legendarna Da Vinčijeva. Dama gleda u stranu, ruke su joj savijene u laktu i obučena je u skupocenu brokatnu tkaninu sa zlatnim nitima.

Vika, skelet najstarijeg pronađenog mamuta u Evropi, otkriven je početkom juna 2009. godine nadomak Viminacijuma. To je bio jedan od tropskih južnih mamuta koji su iz severne Afrike prešli u Evropu. Mamutica je otkrivena u sloju žutog peska na dubini od 27 metara. Vika je živela pre 400.000 – 1.000.000 godina. Tri godine posle tog otkrića, na Viminacijumu je otkriveno još sedam skeleta mamuta.

 

U poseti Viminacijumu ne možete da zaobiđete terme. One ne predstavljaju samo mesta za kupanje nego i mesta za odmor i razne društvene aktivnosti. Viminacijumske terme se izdvajaju ne samo po raskoši već i specifičnom arhitektonskom rešenju. Pod starijih termi Viminacijuma, koji se nalazio na stubićima od opeka, bio je prekriven mozaikom. Veliki broj žižaka pokazuje da su terme korišćene i noću...

Opljačkan i uništen sredinom V veka u najezdi Huna, Viminacijum je ostao zaboravljen pod zemljom kao Pompeji. Ta analogija, ali i činjenica da ostaci rimskog grada i vojnog logora Viminacijuma predstavljaju svetski kulturni i istorijski dragulj, siguran su razlog što je Viminacijum dobio naziv „balkanski Pompeji”.

Da biste se što bolje upoznali sa ostacima ove impresivne kulture koja je ostavila trag na našim prostorima, ovo mesto je idelano posetiti za vikend. Ono je uz veliki trud opremljeno dodatnim pogodnostima koje su na raspolaganju gostima – udoban smeštaj u atrijumu C Viminacijuma, namenjen posetiocima i turistima obuhvata 4 jednokrevetne, 6 dvokrevetnih i 3 trokrevetne sobe. Uz postojeće sadržaje Arheo-parka Viminacijuma, pogodnost boravka na samom nalazištu omogućava jedinstvene doživljaje rimskog nasleđa na Dunavskom limesu u Srbiji istraživačima i brojnim posetiocima iz sveta. Osim toga, krajem juna prošle godine otvoren je Mamut park u okviru samog arheološkog nalazišta Viminacijum. Posetioci Viminacijuma mogu da vide mamuticu Viku i njene mlađe rođake, koji su proveli milion godina u krateru površinskog kopa Drmno i najstariji su „stanovnici” evropskog kontinenta čije su kosti sačuvane.

Zvanični sajt: viminacium.org.rs